... onako, čisto radi sporta, pokušao da živiš svoj život? Mislim, ne da se zavlačiš po mračnim uglovima haustora i interneta i odatle motriš na život koji je u toku, nego da na osnovu neke sasvim obične ideje provedeš dan o trošku vremena koje imaš na raspolaganju? OK, nije nužno loše čekati pravi trenutak, nije svako čekanje gubljenje vremena. Ali, kada čekaš svoju priliku samo i jedino da bi prosuo žuč, e onda gubiš. I vreme i sebe.
Možda to isprva i ne vidiš, jer kako vreme odmiče tvoja žuč biva sve gorča a tvoji prioriteti se stapaju u jedan: eksploziju svega što se u tebi nagomilavalo. Nije da nema lepših i učinkovitijih načina da se svojim nezadovoljstvom baviš, jednostavno radi se o tome da ga ne definišeš kao takvog. Jer to više nije samo segment, tek jedno nezadovoljstvo posle niza lepih trenutaka. Žuč, "hejt" i jad tada postaju ti. Tvoje disanje, planovi, način razmišljanja i način na koji deluješ.
Nema više alternative, zaslepljen si, zaveden, definisan i dezavusian kao smislen. "Hejtuješ" na internetu, "ogovaruckaš" u mailovima, svađaš se u prevozu, isteruješ "pravdu" na svakom koraku i dobijaš sebe kao univerzalnog borca za uzaludnost.
Sve ti smeta, svakom vidiš manu, svaki detalj je faličan i svaka situacija nekako traži od tebe da joj se posvetiš. Da kažeš šta imaš, da lupiš virtualnom šakom u još virtualniji sto i da uživaš u odjeku. Nisi smeo, nisi kadar, nisi zdravorazumski kritičar. Ti samo pljuješ u vis i ne sklanjaš se kad ono što izbaciš iz sebe kreće da se obruši. Stojiš postojano i spremno čekaš da ti se o glavu obije sve ono što si poslao u etar. A ne radiš to zato što si ljudina, već samo zato da bi u novom naletu jače hejtnuo nekoga ili nešto.
I nisi hrabar, samo jadan i bespomoćan čovečuljak sa pogrešnim motivima. Toliko o tebi.
Možda to isprva i ne vidiš, jer kako vreme odmiče tvoja žuč biva sve gorča a tvoji prioriteti se stapaju u jedan: eksploziju svega što se u tebi nagomilavalo. Nije da nema lepših i učinkovitijih načina da se svojim nezadovoljstvom baviš, jednostavno radi se o tome da ga ne definišeš kao takvog. Jer to više nije samo segment, tek jedno nezadovoljstvo posle niza lepih trenutaka. Žuč, "hejt" i jad tada postaju ti. Tvoje disanje, planovi, način razmišljanja i način na koji deluješ.
Nema više alternative, zaslepljen si, zaveden, definisan i dezavusian kao smislen. "Hejtuješ" na internetu, "ogovaruckaš" u mailovima, svađaš se u prevozu, isteruješ "pravdu" na svakom koraku i dobijaš sebe kao univerzalnog borca za uzaludnost.
Sve ti smeta, svakom vidiš manu, svaki detalj je faličan i svaka situacija nekako traži od tebe da joj se posvetiš. Da kažeš šta imaš, da lupiš virtualnom šakom u još virtualniji sto i da uživaš u odjeku. Nisi smeo, nisi kadar, nisi zdravorazumski kritičar. Ti samo pljuješ u vis i ne sklanjaš se kad ono što izbaciš iz sebe kreće da se obruši. Stojiš postojano i spremno čekaš da ti se o glavu obije sve ono što si poslao u etar. A ne radiš to zato što si ljudina, već samo zato da bi u novom naletu jače hejtnuo nekoga ili nešto.
I nisi hrabar, samo jadan i bespomoćan čovečuljak sa pogrešnim motivima. Toliko o tebi.
No comments:
Post a Comment