Oct 12, 2010
Čudna je zverčica strast. Pretvara me u osobu koju zapravo i ne želim da poznajem, ali ipak uživam u tome što jesam. Licemerno, znam. U toj strasti stvari su konkretne: nazivamo ih pravim imenima, skaradnih poput onoga što radimo. I uživamo, tačnije potčinjavamo se željama kojih nismo hteli da budemo svesni do maločas. Do požara, do vatrometa. Kao da je ostalo tek još nekoliko prilika da uvučemo vazduh u pluća, štedimo dah, ispuštamo tek nekoliko izdaha, imamo tek nekoliko udaha, a za to vreme milion vrtoglavih susreta. I ne znamo kad je dosta. Zaista ne. I najiscrpljeniji ponovo se hvatamo u koštac sa tim bezumno fantastičnim trenucima. Da li uživamo? Da! Ispunjavamo želje, udovoljavamo onoj strani svoje ličnosti koja se ne da zatreti. Ne pričamo, a komuniciramo. Ne mislimo, a živimo. Ne dišemo, negiramo stvarnost koja se događa izvan polja koje je obuhvaćeno našim pulsom. Jedinstveno pulsiramo, zaboravljamo da se volimo ali znamo da se želimo. Sigurni smo u tu jedinstvenu želju. Nije ni čudo, Mars i Venera su u Škorpiji!
Subscribe to:
Posts (Atom)
