Feb 27, 2010

A šta...

... ima dobro u tome što sada imaš 30 godina? Šeretsko pitanje na koje, sasvim ozbiljno odgovaram da je fora u tome što sada kad hoćeš da ispadneš faca među klincima možeš da poentiraš godinama ("ma šta ti znaš, ja znam bolje, ipak imam 30 godina...") a da ti se niko zbog toga ne naruga. Vrhunski domet našeg intelekta, objašnjavam pokušavajući da budem i duhovita i razumna u isti mah.
Pomno gleda dok mu pričam. Ne čuje, ubeđena sam. Zašto? Zato što i sama imam jedan jedini fokus. Ćutanje bi nam bolje stajalo u mraku slatkom i lepljivom od želja. Zato se on prvi i nasmeje, glasno, da grohotom razbije tišinu. Zadovoljan jer shvata da imamo jednake misli usudio se da potrese tlo pod nogama jednoj tridesetogodišnjakinji.
Ona, prestaje da zna, odriče se svega što je tvrdila, svega iza čega je principijelno stajala i pita se kakav zalog bi mogla da da svetlosti da utihne. A onda on zažmuri i prepusti se novonastalom mraku. Lepom, internom, leteće stvarnom. Njihovom.
Oh-la-laaaa!

Feb 14, 2010

Fora je u...


... bezuslovnoj ljubavi i beskrajnom strpljenju. Tek onda imaš smiraj. Ostalo su samo pokušaji i unapred izgubljena borba. 
Ono što smatramo i sanjamo kao idealno, ne postoji. Ne zato što ne umemo da ga ostvarimo, već zato što ništa manje od apsoluta nema šansu da prodiše kao stvarno.
Zato živim danas, volim bezuslovno. Sutra mi je uvek opcija kao dan u kome ću odsanjati ideale.