Poljak mi je danas napisao da uživa u ovih plus beskonačno u Beogradu. Prokleti Lav, voli da se sunča, kao i moja mačka. Ona se posle baci na pločice u predsoblju i gleda me kao da ju je upravo obljubio najbolji mačor u kraju. A on, pošto osunča tu pametnu plavu glavicu, spakuje naočare za sunce i podesi one za vid na odgovarajuće mesto na nosu, otvori mail i piše mi o toploti. Tako se hladi.
Kao da ja ne znam kako je to dobro, dreknem u sebi. Onda mnogo mirnije konstatujem da i ne znam, jer ne volim vrućinu. Ne volim da mi je koža crvena, ne volim da budem skvo, ne volim sunce bez mora, ne volim vrelinu bez vetra, ne volim toplotu koja se više oseća iz asfalta, nego odozgo odakle bi trebalo da bije.
Ali, naravno, dok odgovaram na taj mail, ja ne pišem o tome. Mudro mu poručim da postoje stvari koje na komentarišem. Remete mi san tada. Ja ću i dalje mirno da se znojim u GSP-u i da sanjam zimu. Nema nervoze, baby, mantram, nema nervoze. Na trenutak razmatram mogućnost da mu pišem o snu u kom sam kupila automobil (neki VW, teget, limuzina) i parkirala ga u sobi. Onda dolazi mama, kojoj je očigledno takođe normalno to što sam moj novi auto uve(z)la u stan, ali ludi jer mu navodno uskoro ističe registracija.
Odlučujem da ne pišem o tome, pomisliće da sam luda sigurno! Mislim, on zna da nemam vozačku dozvolu. A i objašnjavao mi je u par navrata da su mu se dede borile protiv Švaba i da zato nikada neće kupiti nemački automobil. Ne treba mi da on pomisli kako sam nesavesna u snovima. Danas mi radi ovaj stelijum u Devici, sve mora da bude u redu. Ali, kada pulsira taj stelijum trebalo bi se kloniti interneta, inače ću doći u situaciju da najaljkavijoj ženi na svetu elektronski prebacim neku lovu da plati čistačicu koja će joj očistiti kuću.
Kad bi on znao koliko se mojih htenja pretvori u misli, a koliko od toga ode na njegovu e-mail adresu, moguće je da bi se uplašio. Imati posla sa ludačom kao što je junakinja nevidljive strane maila, nije stvar prestiža. A njegovo sunce u Lavu traži taj prestiž. Zato se fino doziram u jedno letnje predvečerje dok napolju smrdi jer prskaju komarce.
No comments:
Post a Comment